Архиве

All posts for the month октобар 2011

Moje dojke su OK :) a tvoja prostata?

Published 25. октобра 2011. by Tangolina

Upravo sam otkomentarisala kod Zelene, tako sve prosipajući finoću i humor…ali sve mi ovo ide na živce. Gde god se okrenem, priča se o dojkama, raku, opadanju kose i svim zlima koja se tu kriju.

A evo sad i ja o tome. Od deset meni najbližih ženskih osoba u familiji, nas tri smo, kao mlađe, i računar nam je produžetak gornjih ekstremiteta. Dve srednjih godina (čitaj oko 60) sednu pred računar kad je uključen skajp i čudom se čude tehnici koja je tako uznapredovala (ne dovoljno jer još uvek postoji vremenska razlika sa Kanadom). Preostali deo plemena ne koristi računar. Oni još uvek gledaju Dnevnik u 7,30 i špansko-tursko-indijske sapunice. Hoću da kažem, koja je svrha propagande na blogu, twiteru ili uopšte na internetu? Udri  reklamu u udarnom terminu! To je prvo.

Da, samosvesna sam, vodim računa o svom zdravlju, odabranom lekaru se obraćam sa paletom najrazličitijih tegoba, pokušavajući da u njoj probudim makar malog Hausa (što ne ide, zakači se za malokrvnost ili „psihičku bazu“). Ginekološki pregled i pregled dojki radim redovno. Zdrava sam. Dobro sam. To je najvažnije.

U silnoj  borbi za ravnopravnost (ah, da mi dođu šaka te što su se izborile za moju „ravnopravnost“ u kojoj sam i zaposlena i domaćica- hvala im neizmerno) zaboravljamo muškarce. Ok, nemaju frke koje i mi, ali imaju prostatu? Koliko njih ima problema sa prostatom, kad je kome od njih dat savet da se (samo)pregleda? Ili ja omanem takve kampanje?

100% sam žensko, ali mi već na živce ide neravnopravan tretman muškaraca u našem društvu (što će verujem dovesti do povećanja gej populacije). Daklem, JA SAM ZA OPŠTU BORBU ZA ZDRAVLJE. HOĆU DA SE I MUŠKARCI PIPAJU I PREGLEDAJU I DA IM NIŠTA NE FALI, DA SU ZDRAVI.

Pa da uživamo. Zajedno 🙂

Mislim da je ovo  veseo podsetnik, ali bi još veselije bilo videti ovo u cilju zaštite zdravlja muškaraca 😀

Laž koja nam pomaže da zaspimo

Published 2. октобра 2011. by Tangolina

Nema demona koji me može toliko oterati iz kreveta, kao prazan prostor…Hladna postelja, prazan jastuk…tek trag tvog mirisa u mom sećanju…

Daleko od tog hladnog i velikog kreveta u kome nisi, sedim i smišljam laž koja će me odvući na jastuk. Laž koja će biti uteha do jutra, komadić nade, delić neba…

Nešto zbog čega ću sutra poželeti da ustanem, zbog čega ću pregurati dan sa osmehom, iako nisi tu…

Laž…sve je to laž….

Prevrćem stranice neispisanih laži, već korišćenih, u potrazi za onom koja će danas da me ispuni i legne mi na kapke, da ni sekund ne budem budna na jastuku, a sama……